Čovjek je od pamtivjeka želio razumijeti umu nerazumljivo, stoga je nerijetko dolazilo do sukoba racionalnog i- magijskog.

Ukoliko si racionalno nije mogao objasniti određene pojave, čovjek bi posegnuo u nadnaravno, u potrazi za odgovorima. Tako su nastale i vještice- žene koje su ljudsko praznovjerje plaćale krvlju.

U Zagrebu je prvi slučaj suđenja ženi, pod optužbom da je vještica, zabilježen 1360. godine, a prve “coprnjice” bile su Alica i Margareta. S vremenom se broj osuđivanih i mučenih žena povećavao, a za pokretanje sudskog procesa bilo je dovoljno samo- mišljenje. Zbog mišljenja susjeda ili sugrađanina, koji bi smatrali da im je određena žena nečim nanijela zlo, bio bi pokrenut sudski proces, a nesretna žena, u većini slučajeva, bila bi optužena i smaknuta.

Stravična i bolna mučenja

Također, često se događalo da, već osuđena žena, prilikom mučenja spomene ime tzv. sudionice u čaranju. Mučenja su služila da optužena otkrije svoje “suradnice” te su bila stravična i bolna. Optužena je,u svojoj agoniji, bila spremna izreći bilo koje ime samo da skrati muke kojima je bilo podvrgnuta. To je bio dovoljan temelj za nove optužbe.

U svome radu “Progoni vještica na zagrebačkom području”, povjesničar Deniver Vukelić, otkrio je tijek procesa koji su mahom završavali pogubljenjem.

Prvo bi se provodili pokusi, a u rano su srednjovjekovno doba optuženi ili optužena mogli već na samom početku osloboditi ako bi prošli jednostavan pokus vezan uz božansku intervenciju ili znak. Poslije su pokusi postali brutalniji i namješteni pa je oslobađajući rezultat bio gotovo nemoguć; štoviše, samo bi dodavali još više materijala u optuženičin dosje.

“Vražji pečat”

Postojala je i potraga za “vražjim pečatom” koji se tražio pred sudom. Optuženu se skidalo do gole kože te je krvnik tražio pečat, pregledavši svaki dio njenog tijela. “Vražji pečat” mogao je biti i madež na koži optužene. Ukoliko ni nakon njegovog “pronalaska” ne bi dobili priznanje okrivljene, tortura se nastavljala. Jedna od “najefikasnijih” i najpoznatijih sprava za mučenje, svakako je “vještičji stolac”. To je bio stolac prekriven šiljcima na koji bi ženu posjeli i čvrsto ju svezali. Također je poznat “španjolski magarac”, možda i najkrvavija sprava iz tog doba- klupa koja je umjesto sjedala imala šiljak koji svojim oštrim rubom ulazi u meso i organe međunožja.

Ostale su, nakon procesa mučenja, spaljene, a ponekad bi im prije spaljivanja odrubili glavu. Jedan od zanimljivijih slučajeva je onaj Barice Cindek, koja je optužena za čarobiranje samo iz razloga što je odbila jednog od gornjogradskih moćnika te zbog poslovne konkurencije. Također se izdvaja slučaj Margarete Kuljanke koja je na mukama “osudila” još 32 žene. Uz nju samu, tada je spaljeno još 28 žena.

Ovi progoni trajali su do vladavine carice Marije Terezije (18. stoljeće) za koju se pogrešno vjeruje da je ukinula progone. Naime, carica je vjerovala u magiju i čarobnjaštvo.

Međutim, Magdalena Logomer je bila ta koja ju je potaknula da razmotri besmisleno prolijevanje krvi. Magdalena je optužena da je vještica te da se pretvara u muhu. Magdalenu je pregledao liječnički konzilij Marije Terezije koji je, naravno, ustanovio da optužbe nisu točne. Potaknuta time, Marija Terezija je naredila da se svaki daljnji slučaj mora provoditi pred carskim sudom. To bi značilo previše utrošenog vremena i novca, a premalo okrivljujućih presuda, te su hrvatski sudovi odustali od daljnjih progona.

No, krvava stigma “na obrazu” čovječanstva je ostala. Kao i inspiracija koja je izrodila velika djela, a među njima i lik Kontese Nere.

>>>INSPIRACIJA MARIJE JURIĆ ZAGORKE: Ova žena je bila prava Grička vještica!

>>>VELIKA ISTINA O SPALJIVANJU VJEŠTICA: Žene su mučile gradske vlasti, a ne Crkva!

Post IZA KULISA KRVAVIH PROGONA: Crna sudbina zagrebačkih ‘vještica’ je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Na brdu Mali Plazur razlijeva se drevni grad, kao izvor legendi krasi gospodski šešir uglađenog Zagreba.

Povijesni spisi govore da je Medvedgrad sagradio biskup Filip u 13. stoljeću, za obranu, tada neutvrđenog, Kaptola. Izmijenio je oko 107 vlasnika, a kao zadnji vlasnici bilježe se grofovi Kulmer. Nakon potresa 1590., potaknuti velikim oštećenjem grada, Kulmerovi se sele u kuriju u Šestinama (dvorac Kulmer).

Medvedgradski vlasnici, u suradnji s Kaptolom, pljačkali su okolna sela tijekom sukoba između Gradeca i Kaptola, stoga je Medvedgrad sijao strah svojim susjedima. S obzirom na tadašnju praznovjernost koja je bila raširena, stanovnici ovih sela tkali su priče i mitove upućene Medvedgradu, čime su nam ostavili legende koje i danas prepričavamo. Jedna od takvih je i ona o Crnoj kraljici, iza čijeg se imena krije Barbara Celjska po pretpostavkama povjesničara.

Crna kraljica za sobom vuče brojne priče spojene u ovoj legendi, a verzija ima mnogo. Jedna od takvih je i ona o Kraljičinom zdencu.

Prema jednoj verziji, zbog velike suše presušila su sva vrela , osim dubokog zdenca na Medvedgradu. Narod izmučen od žeđi uputi se k Crnoj kraljici i zamoli od nje vode, koju im je kraljica uskratila. Narod očajan proklinje grad, a nju baci u šumu, punu medvjeda. Kada je narod došao do ovog mjesta,primjetili su to vrelo kojeg prije nije bilo,  a zdenac u Medvedgradu presahnu. Druga verzija pak govori kako je kraljica sama dolazila na ovaj zdenac po vodu, iz straha da će je dvorjani pokušati otrovati. Time je zdenac dobio ime po njoj.

Tko je ustvari bila Crna kraljica?

Barbara Celjska je bila žena kralja Žigmunda Luksemburškog koji je često izbivao iz zemlje pa ga je tako ona zamijenjivala na prijestolju. U povijest je upisana kao žena izvanredne ljepote. Krasile su ju inteligencija, oštroumnost i sklonost politici, a navodno je gajila ljubav prema oklutizmu i alkemiji. Oblačila se u crno zbog čega je i prozvana Crnom kraljicom. Njezin suvremenik, papa Pio II., okarakterizirao ju je kao razuzdanu i poročnu, što je potisnulo njene druge osobine. Život je završila tragično- umrijevši od kuge.

Malo je žena koje intrigiraju poput Barbare Celjske. Stoljećima nakon njene smrti o njoj još uvijek kruže mitovi i legende- bila je vražja ljubavnica ili možda vještica, spominjana je čak kao vampirica koja je pohodila Varaždin u potrazi za svojim žrtvama. Ta informacija nalazi se u pojedinim knjigama koje se bave ovom tematikom i govore kako je Barbara Celjska ustala iz groba u Knegnicu te odnosila živote mladih ljudi. Na njihovim vratovima nalazile su se krvave rane okarakterizirane kao vampirski ugrizi.

Barbara Celjska bila je inspiracija mnogim autorima koji su, pretpostavlja se, informacije crpili od ondašnjih ljudi. Ova mistična žena, ostavila je dubok mračni trag u sjećanju ljudi s naših prostora.

Crna kraljica nije jedina intrigantnost Medvedgrada

Medvedgrad nije obilježila samo Barbara Celjska. U narodnim predajama nalazimo u njemu svakojakih bića, a jedno od poznatijih je- vukodlak. Medvedgrad je navodno imao svog vukodlaka, što je čak svojevremeno objavljeno u novinama. Purgeri su vikende često provodili u hladu Medvedgrada pa su tako, u jednom periodu, susretali ovog zanimljivog stanovnika zagrebačke gore. Strah se proširio okolicom te je morala urgirati i policija.  Pronašavši vukodlaka, otkrilo se da je to ustvari čovjek u bijegu iz umobolnice koji se raščupan i zgrčen od straha skrivao u ruševinama dvorca. U prestrašenim očima onih koji su ga sreli, ovaj nesretnik transformirao se u opasnog vukodlaka.

Drevnost Medvedgrada uvijek je bila dobar povod za svakojake maštarije, ali je budila i inspiraciju naših velikih književnika. Njegove legende oživjela je Zagorka, skinuvši s njih prašinu i utkavši ih u povijesne činjenice čime nam je podarila pravo književno blago.

No postoji još jedan zanimljivi detalj – tuneli koji ispresjecaju podzemlje Gornjeg grada i Kaptola te vode do Medvedgrada. Je li i ovo produkt mašte, ili možda istina? Jednom ćemo otkriti, a do tad… uživajmo u mističnosti obavijenoj oko ove prekrasne utvrde.

>>>NAJPOZNATIJA ZAGREBAČKA LEGENDA! Na ljepotu zle kraljice padali su mnogi muškarci…

>>>DRAGULJ GRADA ZAGREBA: Intrigantna legenda o kraljičinom zdencu (FOTO)

Post DREVNI GRAD IZNAD ZAGREBA: Oko njega se isprepliću mitovi i stvarnost (FOTO) je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Zagrebačka katedrala skriva mnoge tajnama.

Zagrebačka biskupija osnovana je 1904. godine, kada ju je utemeljio ugarski kralj Ladislav. Prema tradiciji, ova se godina uzima i za godinu osnutka katedrale. Posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije i svetom Stjepanu i Ladislavu, ona je jedan od najvrijednijih spomenika hrvatske kulturne baštine. Skriva katedrala blaženog Alojzija Stepinca, ali i brojne dragulje u svojoj riznici.

Fascinantna krađa najvrijednijeg dragulja

Jedan od takvih je i bjelokosni brevijar, nešto najvrjednije čime se ova riznica ponosi. Brevijar potječe od prvog zagrebačkog biskupa Duha, a jednom prilikom je bio i ukraden. Ukrao ga je Mirko Pyelik – Inna koji je stanovao kod katedralskog zvonara, lažno se predstavljajući kao grof i ljubitelj umjetnina. Sprijateljivši se sa zvonarom, imao je stalni pristup riznici.

Pomoću duplikata ključeva riznice, ušao je unutra i original brevijara zamijenio je vjerodostojnom kopijom. Bečki trgovac Maks Gluckeslig, pokušavao je od Kaptola otkupiti brevijar, međutim stalno su ga odbijali. Sasvim slučajno je doznao da je brevijar otkupio muzej u Bostonu, za duplo manje novaca od njegove ponude što mu je probudilo sumnju. Odnio je Kaptolu fotografiju brevijara pomoću koje je primjećeno 56 razlika između kopije i originala.

Skrivena mitska bića zagrebačke katedrale

Tornjeve katedrale krase vodorige, čest motiv na gotičkim crkvama. Mitska bića koje se prikazuju u obliku zvijeri, zmajeva, koje rigaju vodu iz usta. Ovi pripadnici keltske i germanske mitologije predstavljaju se kao bića koja su danju skamenjena, a u pohod kreću noću, otimajući djecu.

Misterijom je obavijen i prikaz lika, unutar katedrale, koji ima šišmiševa krila umjesto ušiju, rogove te kozju bradu. Prema nekim tvrdnjama, ovaj prikaz odgovara srednjovjekovnom prikazu vraga.

>>>DREVNI GRAD IZNAD ZAGREBA: Oko njega se isprepliću mitovi i stvarnost (FOTO)

Tu je i mitsko biće grifon, zvijer s tijelom lava koji gospodari zemljom i glavom orla koji gospodari nebom. Grifon je, u srednjem vijeku, simbolizirao kršćansku mudrost i snagu Krista, ali i Kristovu dvojnu prirodu koji je Bog i čovjek. Grifon je, prema nekim tumačenjima i čuvar ulaska u zemaljski raj.

Zagrebačku katedralu krase i druga mitska bića, a njihov skup ima i svoje objašnjenje- skrivena poruka graditelja da zanimljiva bića i čudovišta čuvaju i brane od Božju kuću na zemlji od zlih sila.

Poruke iz kapsula najnovije je otkriće

Prilikom obnove južnog tronja katedrale, 2013. godine, radnici su primjetili skroviti natpis- A.D. 1898., vjerujući da je tako obilježena godina posljednje obnove. Međutim, izvadivši kamen postavljen prije 115 godina, ostali su zapanjeni.

Na staklenci je ugraviran tekst putem kojeg zagrebački staklar staklenku poklanja graditeljima katedrale.

Malo dalje od staklenke, nađena je i ploča iz 1939.,  godine kada je obnavljana katedrala u vrijeme nadbiskupa Alojzija Stepinca. Kapsula i ploča čuvaju se u prostorijama Nadbiskupije, a bit će izloženi i očima javnosti. Planira se otvoriti muzej katedrale, te će u njemu i ova zanimljiva otkrića naći svoje mjesto.

Uz ove, otkriven, ali i malo poznate tajne, katedrala zasigurno krije i one dobro čuvane. Neke ćemo možda još i otkriti, ali najveći broj njih zna samo Herman Bollé, koji ih je, na odlasku, gurnuo u neki skroviti kutak, daleko od očiju znatiželjnika. Poznate samo njemu, mirno počivaju, sigurne da ih se nikada neće uznemiriti.

>>>OVO SU SIMBOLI NAŠEGA GRADA: Sve što morate o njima znati!

>>>TAJNA KRVAVOG MOSTA: Od mračne prošlosti do očaravajuće ulice

Post TAJNE POZNATE SAMO ZAGREPČANIMA: Što to kriju gotski zidovi? (FOTO) je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Dan mrtvih kuca na vrata, a postoje i oni grobovi koji nisu ničiji.

Oni su nekad imali svoje obitelji. Imali su majke, očeve, imali su djecu. Njihovo ime netko je nekad zazivao, s ljubavlju, s emocijom. Danas leže zaboravljeni, bez plamička svijeće zapaljene za njihove duše.

Stotinjak metara nakon podvožnjaka na Oranicama nalazi se “Ludničko groblje”. Od 1974. tamo nitko nije pokopan, no do tada, ovo groblje je bilo posljednje počivalište osoba iz “žute kuće”, Psihijatrijske bolnice Vrapče. Tamo leže kosti ludih, pomaknutih, opasnih za okolinu, sramotnih za obitelj. Imena na nadgrobnim pločama davno su izblijedila, zaboravljena poput njih samih, kao da se nikad nisu smijali, plakali, voljeli.

Njihova imena ne postoje niti u bolničkim spisima, ne postoji ni trag koji bi otkrivao nešto više o kostima zatrtim zemljom. Poznato je samo da je bolnica kupila zemljište za groblje 1899. Ipak, zub vremena nije uništio baš sve natpise na nadgrobnim spomenicima pa se tako, među brojnim samcima, nazira i jedna obiteljska grobnica koja napominje da su njeni stanovnici obitelj Pili.

Bračni par Pili bili su namještenici bolnice, otkrivaju internetske stranice. Bili su zadnji stanari zgrade broj 7, iz koje su iseljeni krajem šezdesetih godina, vjerovatno tik pred selidbu na svoje vječno počivalište, počivalište na kojem obitavaju i njihovi pacijenti. Obitelj Pili jedna je od rijetkih čija imena se još uvijek naziru. Većina nadgrobnih spomenika tvrdoglavo šuti, ne otkrivajući niti jedan trag čovjeka koji je nekome nešto značio.

Samo jedna emocija na groblju

U moru takvih, ističe se grobnica s jedinom emocijom na “Ludničkom” groblju. “Svojem dragom Macu”, medicinaru, kolege i kolegice iz bolnice podigli su spomenik., ’63. godine. Sjeti li se Maca tko danas? Svijeća ne gori, kao uostalom, niti na jednom spomeniku na ovom malom groblju.

A prema informacijama, tu su pokapani i pojedini Trešnjevčani, siromašni pojedinci kojima je ovo groblje bilo jedina mogućnost. Križevi su nakrivljeni, a bezimeni spomenici oskrnavljeni. Svojevremeno su mrtvačnicu nastanili i beskućnici, no danas niti njen trag ne postoji. Izbrisana u vremenu. U sred ove pustoši, ipak se nazire Raspelo, nekad okruženo svijećama, no danas usamljeno poput samih grobova.

Groblje je uređivano 2009. godine te su postavljene dvije popločane aleje. Pruža se i jedan drvored kestena, koji poklanja jedini pogled prema dušama mrtvih. Ovo groblje priča priču života, priču čovjeka i njegovog imena.

Svi ga mi danas imamo, kao i one koji nas zazivaju s ljubavlju. Svatko od nas osjeća ljubav, osjeća važnost koju nekom predstavljamo. No, nakon smrti, svijeća će nam gorjeti još koju generaciju, a u jednom trenutku plamen svijeće će se ugasiti. 

Ukoliko ste u prolazu pokraj “Ludničkog” groblja, sjetite se i zapalite svijeću. I oni su nekada imali ime i zvonki smijeh.

>>>TAJNE OBRASLIH GROBOVA: Obavijeni velom mistike, povod su za jezive priče Zagrepčana

>>>TAJNA DJEČJEG GROBA: Što se krije iza sablasne nadgrobne ploče? (FOTO)

Post OVDJE SU POKOPANA NIČIJA DJECA: Zaboravljeni grobovi na kojima svijeća ne gori (FOTO) je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Na svakom koraku zagrebačkih ulica.

Masonska piramida,  spomenik je podignut u čast 900 godina od osnutka Zagrebačke biskupije, koji od samoga početka prate mnoge kontroverze. Naime, piramida s odlomljenim vrhom jedan je od najistaknutijih masonskih simbola.  Sama piramida simbol je intelgencije, odnosno vrh predstavlja najviši stupanj inteligencije. Ili one koji su na vrhu svijeta?

Numerolozi naučavaju da se brojevi sadržani u vašem imenu ili datumu rođenja, ponašaju na način da se žele uklopiti u omjere stvarnosti u kojoj se nalazite. Iz perspektive numerološkog nauka, brojevi ukodirani u ovaj spomenik zaista pokazuju neki uzorak, a ponavljani uzorci nisu slučajnost. Oni su uvijek posljedica namjere, ideje – plana.

Netko tko bi želio pokoriti čovječanstvo, svakako bi iskoristio ovakvu mogućnost manipulacije, a mnogi tvrde da se to upravo i događa. Primjerice, Zagrebačka nadbiskupija osnovana je  11.12.1852. godine. Spomenik podignut njoj u čast ne nosi taj datum, datum njegova otkrivanja bio je 16.11.1995. godine. Zbrajamo: 1+6+1+1+1+9+9+5=33.

Zanimljivo je da se 33. stupanj  smatra najvišim stupnjem u masoneriji.

Neven Iveta bavi se tumačenjem prikrivenih simbola koje nalazimo na svakom koraku zagrebačkih ulica. On je došao do nevjerojatnih saznanja o našemu gradu koja prenosimo u daljnjem tekstu. I nije spomenik u obliku piramide jedini masonski znak u gradu. Jedan od njih je i sam grb Grada Zagreba.

Pogledajmo sam grb Grada Zagreba

Grb Zagreba osmislio je Ivan pl. Bojničić. On je bio povjesničar, heraldičar, bavio se sfragistikom, diplomatikom, genealogijom, numizmatikom, arheologijom. Također je poznato da je pripadao masonima, društvu u kojem se sve vrti oko simbola i rituala. Upravo se u masonskim simbolima sakrivaju dobro zamaskirane najdublje masonske tajne i okultna učenja.

Ivan pl. Bojničić masonstvu je pristupio 1890. godine, kada je bio primljen u mađarsku ložu. 1892. godine, u Zagrebu je utemeljena prva loža koja je radila na hrvatskom jeziku – Hrvatska vila. Uz petnaestak članova, mahom uglednih intelektualaca i zaslužnika, Bojničić je bio njen prvi starješina. Ivan pl. Bojničić, s mladim slikarom Brankom Šenoa, također masonom, 1896. godine izradio idejnu verziju grba.

Zeleni brijeg predstavlja brdo Gradec, a utvrda (utvrđeni grad) s 3 kule predstavlja naselje Gradec – jedno od najstarijih dijelova današnjeg Zagreba. Otvorena vrata (na zidinama utvrđenog grada) simboliziraju gostoljubivost njegovih stanovnika, kao i spremnost građana da pruže svoju zaštitu svakom gostu i utočište putniku – namjerniku. Zvijezda i mlađak simboli su starih slavenskih predkršćanskih božanstava ljepote i ljubavi – božice Lade (prikazivane u narodu kao zvijezda) i boga Lelja (prikazivanog u liku mladog mjeseca), a voditelji hrvatskog narodnog preporoda nazvali su ih “leljiva” i koristili su ih kao “ilirski” (tj, hrvatski) grb.

Gdje je nestao lav?

Ivan pl. Bojničić dobro je poznavao dotadašnje simbole grada. Kao vrsnom heraldičaru teško da mu je promaknuo lav sa grba iz 15. stoljeća uklesan na sjeverozapadnom zidu crkve sv. Marka. S obzirom da je bio mason, vrlo vjerojatno je prepoznao u njemu jednu drevnu masonsku legendu, mit i okultno učenje. Postoji mogućnost da on u svom idejnom rješenju uopće nije uklonio lava iz grba, već ga je koristeći se masonskim mitom i simbolikom, samo sakrio i na taj način mu omogućio da kao prikriveni simbol i dalje bude prisutan na grbu.

Biografija Ivana pl. Bojničića daje naslutiti da je on u grbu Zagreba iz 15. stoljeća itekako prepoznao masonski mit o Hiramu Abifu. Na tom grbu lav svojim snažnim stiskom podiže ili drži podignut grad sa tri kule  ispod nebeskog svoda naznačenog zvijezdom i polumjesecom.

Skriven u štitu

U heraldici lav je često prikazivan simbol. Vjerojatno je to baš zbog starih astroliškuh legendi, u kojima je sunce bilo najsnažnije u znaku lava omogučavavši tako život i blagodat na zemlji. Dakle, osim što je lav kralj životinja i među njima dominira svojom snagom i pojavom, on čuvajući sunce u svom znaku kada je ono najjače, dominira i među astrološkim znakovima, na nebeskom svodu.

I baš tu situaciju lavlje dominacije na nebeskom svodu, drevni graditelji i Slobodni zidari prenijeli su u arhitekturu. Prepoznavši u vršnom kamenu najsnažniji dio svoda, jer nosi najveći teret na sebi, uočili su analogiju između nebeskog i arhitektonskog svoda.

Drevni su zidari na vršnom kamenu svodova, obično iznad vratiju, često postavljali prikaz lava. Taj motiv ćete često primjetiti pogotovo na starijim zgradama. Na idejnom rješenju grba grada Zagreba, upravo u simbolici vršnog kamena na svodu iznad otvorenih vratiju srebrnog grada, sakriva se simbol našeg lava iz 15. stoljeća.

Smješten u samoj sredini štita sa njegove lijeve i desne strane nalaze se po tri kamena simbolizirajući proljetne i jesenske znakove zodijaka na nebeskom svodu. Sam vršni ili ključni kamen na taj način simbolizira snagu i vladavinu sunca u znaku lava. Svih sedam kamena na svodu tako simbolizira sedmerostruki ciklus regeneracije sunca, koje za svojega života (ljeta) prolazi kroz sedam astroloških znakova na eklitičkoj polukružnici cijelog zodijaka.

Spretnom manipulacijom simbola postignuto je da lav, baš kao i na grbu iz 15. stoljeća, svojom snagom  ponovno drži čitav grad, čitav grb, čitavu simboličku konstrukciju uzdignutu i na okupu.

Ivan pl. Bojničić je bio mason i gotovo sigurno je bio upućen u okultna ili skrivena znanja masonerije u Zagrebu tog doba. Sigurno je bio upućen u alegorijsku priču i mit o Hiramu Abifu, i sigurno je itekako dobro poznavao simbole povezane sa tim mitom.

>>>MASONI U ZAGREBU NISU MIT? Evo gdje se nalazi prva masonska loža

Post SKRIVENA PROŠLOST ZAGREBA: Grb grada djelo je masona je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Njihove kosti leže ispod Dolca.

Cisterciti su rimokatolički crkveni red, a osnovali su ga sv. Robert, sv. Alberic i sv. Stjepan Harding u Citeauxu. Najznačajniji doprinos za širenje Reda u Europi dao je sveti Bernard iz Clairvauxa u 12. stoljeću. U Hrvatsku su došli 1208. godine na poziv hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II., te u Topuskom osnovali cistercitsku opatiju. U 13. stoljeću još su osnovane opatije u Kutjevu i u Zagrebu na Dolcu.

Srednjovjekovno kaptolsko naselje Dolac, razvilo se upravo oko samostana cistercita. Oni su ovdje imali niz djelatnosti- mlinove, mesnice i kupališta. Njihovo groblje nalazilo se tik uz crkvu svete Marije, a postoje tvrdnje i da se pružalo izvan zidina.

Groblje se spominjalo već u vrijeme Cistercita i to uz južnu stranu crkve sv. Marije. Nakon požara 1639. kada je izgorio stari cistercitski samostan, to groblje je premješteno s južne na sjevernu stranu crkve (današnja ribarnica).

Groblje sa sjeverne strane crkve je  zatvoreno između 1754. i 1779., zbog blizine novih kuća, no ispod njega je izgrađena velika grobnica. Kroz ulaz u tu novu vanjsku crkvenu grobnicu se ulazilo i u šest grobnica pod samom crkvom. Zadnji ukop u grobnice bio je 1817. godine.

>>>Jeste li znali kako se na mjestu tržnice Dolac, nekada nalazilo GROBLJE?!

>>>TAJNA DJEČJEG GROBA: Što se krije iza sablasne nadgrobne ploče? (FOTO)

Post POZNATO JE DA SE ISPOD DOLCA NALAZI GROBLJE: No, znate li čije kosti su tamo pokopane? (FOTO) je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Samo ljubavna priča?

Postoji više legendi o postanku našeg grada, kao i o nastanku imena Zagreb. Jedna od njih, manje poznata, veže se za staru Vlašku ulicu i blaženog Augustina Kažotića.

Biskup Augustin je u vrijeme velike suše, kada se podizala zagrebačka stolna crkva svojim molitvama od Boga izmolio nepresušno vrelo. Biskup Kažotić , predvodeći veliku procesiju ispod svog grada, zastao je i motikom odgrnuo nešto zemlje iz koje je u tom času potekla voda.

To je ono vrelo što i danas teče ispod biskupskog grada. Ovaj izvor nikad ne presušuje i njegova voda, nekoć kao i sada, isto tako služi i za lijek protiv groznice.

A što je s Mandom?

Onu drugu, najpoznatiju legendu koja kazuje o Mandi i žednom junaku, znamo svi. No, jeste li se ikad zapitali što se krije iza cijele ove priče? Neven Iveta istražuje povijest Zagreba, na malo drugačiji način te se upustio u “dekodiranje zagrebačkog koda”, odnosno u dešifriranje mita o Mandi i njenom junaku.

Iako ne znamo o kojem se žednom junaku radilo, prema skrivenom sadržaju priče, moglo bi biti da se iza priče krije još jedna verzija potrage za Svetim Gralom (pehar).

Prema legendi o nastanku grada Zagreba neki neznani, mlađan i smjeli junak krenuo je od kuće u bijeli svijet. I baš kako to uvijek biva i naš se junak na svojem putovanju našao u nevolji.

Mit kazuje kako ga je ta nevolja snašla kada je kročio u “polje pusto“, što nikako ne odgovara stvarnom stanju u krajolicima Zagreba koji su bogati vodom. Vjerojatnije je da se tu ipak radi o prenesenom značenju po kojemu bi “polje pusto” predstavljalo unutarnju prazninu i pustoš koja je junaka i natjerala na potragu za ispunjenjem.

Jedan zanimljivi trag bi mogao upućivati da se ovdje zaista radi o jednoj verziji tog slavnog mita, samo je ime junaka iz legendarne Eschenbachove poeme. Naime, ime Parzival, ili Parceval, može se protumačiti i kao “Parce a Val”, što u prijevodu znači “kroz dolinu”, ili “dolinu proći”, što daje naslutiti da bi se moglo raditi upravo o dolini potoka Medveščaka.

>>> DREVNI GRAD IZNAD ZAGREBA: Oko njega se isprepliću mitovi i stvarnost (FOTO)

Baš u toj dolini, na mjestu gdje je prema legendi klonuo žedni junak pojavljuje se Manda (od imena Magdalena) koja je utažila njegovu žeđ tj. žudnju za duhovnom puninom. Spomen na taj događaj nalazi se danas na Trgu bana Jelačića u obliku zdenca Manduševac koji podsjeća na kamenu posudu, a što cijelu ovu priču vraća njenim predkršćanskim korijenima.

Misterij iza misterija

Naime, zdenac Manduševac nije uvijek izgledao kako izgleda danas. Kada su ga prilikom preuređenja ondašnjeg Trga Republike (1986) ponovno otkrili, zdenac je uređen i izveden na način da je u sebi sadržavao kamene ostatke izvornog zdenca.

Najme, gledajući u prenesenom smislu Manda junaku nije donijela vrč niti kalež sa vodom ili nekim diviniziranim napitkom, već mu je jasno dala do znanja da on (kao junak) sam mora pronaći snagu te zagrepsti i kopati po vlastitoj praznoj i pustoj duši i tek tako pronaći tajnu nad tajnama, misterij ili smisao koja će mu ugasiti žeđ ili žudnju.

Naravno, kada je junak učinio točno onako kako mu je Manda rekla – osjetio je, kako mit to ovaj put nedvosmisleno otkriva – “blaženstvo nikad veće”. 

Upravo iz te tajne nad tajnama, Mandine formule za pronalazak kamena mudraca, dakle – iz glagola “zagrepsti” nastalo je i ime grada Zagreba.

Iza misterija uvijek se krije još poneka intriga, a naš Zagreb nepresušno je vrelo mističnih priča isprepletenih oko njegove dvije kule- baš poput Manduševca koji mudro krije pravu istinu.

>>> OVDJE SU POKOPANA NIČIJA DJECA: Zaboravljeni grobovi na kojima svijeća ne gori (FOTO)

>>> TAJNE POZNATE SAMO ZAGREPČANIMA: Što to kriju gotski zidovi? (FOTO)

Post LEGENDA O IMENU ZAGREBA: Što se krije iza priče o Mandi i žednom junaku? je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Jedna od mnogih priča koje čine povijest Zagreba je i priča o Crnoj kraljici koja je prema legendi bila vrlo zla, ali moćna.

Zagreb je grad koji krije brojne tajne i legende koje ga čine misterioznim, a samim time vrlo zanimljivim.

Prekrasna, a ujedno sklona eksperimentiranju s okultnim – odlike su Barbare Celjske prozvanom Crna kraljica. Ova stara legenda i danas nakon gotovo šest stotina godina iza njezine smrti postoji i budi interes mnogih za ovu “vampiricu”.

Prema legendi, Crna kraljica je bila uvijek obučena u crno, a pritom je imala vrlo zao karakter. Imala je gavrana kojeg je obožavala i koji je uvijek slušao sve njezine naredbe. Ukoliko bi poželjela nekome napakostiti, Crna kraljica bi samo zapovjedila gavranu da napadne čovjeka kojeg bi usmrtio kandžama.

Svoju okrutnost je pokazivala i tako da je iz šale znala pustiti gavrana na svoje dvorjane, no oni su se znali obraniti. Kružile su priče kako su unatoč njezinoj okrutnosti, na ljepotu ove zle “vampirice” pali mnogi udvarači, a kada bi ih se zasitila bacala bi ih s kule u smrt ili bi ih zatvorila u kavez s veprom. Bila je i mazohistički nastrojena, pa bi uživala gledajući kako vepar ubija nesretnika.

Život Crne kraljice

Crna kraljica je jedan dio svog života provela na Medvedgradu, a kad su Turci došli podno Medvedgrada, kraljici nitko nije želio priskočiti u pomoć jer je bila naširoko poznata po svojem zločestom karakteru. U tom trenutku je zazivala vraga i govorila riječi: “Pukni vrag, dam ti Medvedgrad i sebe”.

Međutim, tim riječima nije uspjela prevariti vraga, nego je samo naštetila sebi i proklela samu sebe.

Vrag nije ostao ravnodušan, već je poslušao njezine ponude i otjerao Turke s Medvedgrada. Crna kraljica je pokušala prevariti vraga, no taj plan joj nije uspio i ostala je prokleta.

Pokušala je u zamjenu za poništenje kletve ponuditi dvanaest vjedara zlata onome tko je triput prenese oko tvrđave, no to nikome nije pošlo za rukom zbog paklenih stupica koje je vrag postavio. Upravo zbog te činjenice Crna kraljica postala je još više prokleta.

Prema priči podanice, zmije čuvaju njezino zlato koje je skriveno u podzemnim hodnicima koji vode na Kaptol ili u hodnicima u Griču. Osim što je bila iznimne ljepote, Crnu kraljicu je odlikovala velika oštroumnost, sklonost političkom djelovanju, kao i bavljenje alkemijom.

Upravo zbog činjenice što je stalno bila odjevena u crno u narodu je ostala zapamćena kao Crna kraljica.

Kraljičin zdenac

I za sam kraj još jedna legenda se veže za Crnu kraljicu. Zbog suše su presušila sva vrela i zdenci okolice, no jedino zdenac na Medvedgradu gdje je živjela Crna kraljica nije presušio. Zbog velike žeđi narod se uputio do zdenca Crne kraljice, no ona im je toliko potrebnu vodu uskratila.

Zbog toga je narod prokleo gradinu, a kraljicu na milost i nemilost bacio u šumu koja je bila puna divljih zvijeri. Došavši do tog mjesta, narod je spazio to vrelo i u isto vrijeme zdenac na Medvedgradu je presahnuo…

Post NAJPOZNATIJA ZAGREBAČKA LEGENDA! Na ljepotu zle kraljice padali su mnogi muškarci… je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Skrivene lokacije čuvaju zanimljive priče poznate samo rijetkima.

Naš Zagreb obiluje skrivenim i tajnoviti mjestima, obavijenim velom misterija koje je većina nas, barem u jednoj fazi odrastanja na zagrebačkim ulicama, željela upoznati te saznati sve tajne i razotkriti misterije.

Za one koji tu fazu nisu imali, donosimo nekoliko zanimljivih mjesta koja vape za upoznavanjem.

Ugao Novakove ulice i Langovog trga

Ugao kao ugao, mislite si? Upravo na ovom mjestu nalazi se jedna od najstarijih zagrebačkih kuća. Kao i svaki prašnjavi i zaboravljeni kutak Zagreba, i ova, danas neugledna kuća, krije pregršt zanimljivosti koje jedva čekaju da iz zametnutih sjećanja i požutjelih stranica knjiga izađu na vidjelo slučajnom prolazniku. Prema službenim podacima, kuća je izgrađena koncem 18. stoljeća.

Hrvatski povjesničar umjetnosti, Krešimir Galović na svom blogu otkriva da je u vrijeme njene izgradnje, prema staroj gradskoj podjeli, ovaj je dio grada pripadao “vlaškoluičkoj” gradskoj općini, točnije tadašnjoj Gornjoj Vlaškoj ulici (zapadni dio Vlaške ulice), a koja je obuhvaćala širok prostor od Harmice, preko buduće Jurišićeve ulice, do biskupskih ribnjaka. Navodi kako se tijekom tridesetih godina 19. stoljeća ova se kuća u povijesnim izvorima nazivala „kuća spravišća“, budući da je bila sjedište suca „vlaškouličke općine“, a koji je ujedno bio i predsjednik njene uprave.

Posljednji sudac “vlaškouličke općine” koji je stanovao u njoj, bio je Blaž Šoštarić. Opis unutrašnjosti ove kuće iz 1858.  donosi Velimir Deželić st. u članku naslovljenom „Zagrebačka vlaškoulička općina“, objavljenom u Narodnoj Starini 1923. godine (knjiga II., str. 101–119).

Prema Deželićevim navodima, u vrijeme dok je Blaž Šoštarić obavljao dužnosti „vlaškoopćinskog“ suca u kuhinji prizemlju i jednoj podrumskoj prostoriji nalazio se zatvor. Nakon ukinuća vlaškouličke općine, Šoštarić je u njoj imao svoj odvjetnički ured, a gradsko mu je poglavarstvo kasnije dozvolilo da ovdje prodaje i vino. Kako piše Deželić, Šoštarićeva je kuća za njegova života bila „jedna od najljepših i najotmjenijih u gradu“ i mogla se mjeriti „ne samo s kurijama zagrebačkih kanonika, već i s kućama vlastele.“

Kako Galović navodi, ova kuća je tek pukom slučajnosti izbjegla rušenje. Naime, nakon drugog svjetskog rata, vlasnici kuće bili su Štafanija i Vladimir Moguš koji su 1966. zatražili od tadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba odobrenje za rušenje kuće, kako bi se na njenom mjestu izgradio novi objekt. Ovaj je zahtjev od strane Zavoda za zaštitu spomenika odbijen.

S obzirom da je obrazloženje odbijanja bilo poprilično neprecizno, u slučaj se uključio Republički sekretarijat koji službenim rješenjem uvažio žalbu Štefanije Moguš, a rješenje Zavoda za zaštitu spomenika poništio. Ipak, zbog  birokratskih zavrzlama odustalo se od gradnje novog objekta te je spletom okolnosti kuća izbjegla rušenje.

Nažalost, danas je jedna od najstarijih zagrebačkih kuća potpuno derutna, a tek bršljan kojim je obrasla otkriva da se nekoć radilo o najotmjenijoj i najljepšoj kući u gradu.

Zgrada u Frankopanskoj broj 5

U vrijeme dok su tramvaje još vukli konji, u Frankopanskoj se nalazilo okretište tramvaja. Na broju 5 u ovoj ulici nalazi se zgrada koja je tada bila u vlasništvu zagrebačkog tramvaja. Podaci kazuju da su se u njenom podrumu nalazile štale za konje, dok su na katu stanovali vozači, odnosno kočijaši tramvaja.

Na mjestu nekadašnjih štala sada su lokali, pregrade su zazidane i nije ostao opipljivi trag nekadašnjih konjskih nastambi. Ipak, jedan trag je ostao – drveni balkoni s kojih se ulazilo u stanove vozača tramvaja. Zavirite u dvorište ove zgrade i bacite pogled na balkone.

Jurjevska 24

Zagreb ima svoj meteor čiji se ostaci mogu naći u dvorištu, odnosno vrtu stare zgrade u Jurjevskoj ulici 24 na Gornjem Gradu. Priča se da su ostaci kamena, koji je dosta sličan meteoru upravo u tom vrtu. Iako je to samo legenda, neki su bili toliko sigurni da je to meteor da su razglasali po cijelom gradu priču o meteoru iz Jurjevske.

O tome su pisale čak i tadašnje novine. Iako nikada nije dokazano da je to zaista meteor, ova tema nikada nije službeno zatvorena. I dok neki pišu kako meteor više ne postoji na toj lokaciji, neki to opovrgavaju. Ako se zaista želite uvjeriti ima li Zagreb uistinu svoj meteor, predlažemo vam da se uputite u Jurjevsku 24…

Naravno da ove lokacije nisu jedina tajnovita mjesta koja Zagreb ljubomorno čuva. Mali Stross, sve tajne Dubravkinog puta… Jeste li znali da nekoliko metara iznad Vinceka postoji ulaz koji je povezan sa Strossmayerovim šetalištem?

Osluhnite grad…

Ako želite podijeliti s nama vama poznate tajne skrivenog Zagreba pišite nam na desk@zagreb.info ili u inbox naše Facebook stranice.

Post TAJNI ZAGREB: Skrivena mjesta koja morate upoznati je prvi puta viđen na Zagreb.info.

U ruševinama Gizeli nije bilo niti traga.

Pod Sljemenom je bila smještena Gizelina kuća u koju nitko osim vlasnice nikad nije zakoračio. Kako kazuju gradske priče, ona je bila udovica.

Ova starica uvijek je bila obučena u crno i nitko nikada nije zakoračio u njezinu kuću, osim crnih mačaka koje su uvijek boravile u njenom dvorištu.

Gizela je uvijek mirisala na amonijak, sumpor i razne trave od kojih je spravljala svoje pripravke zato su je susjedi proglasili vješticom.

Legenda kaže da je zahvaljujući svojim pripravcima uspjela nadživjeti nekoliko generacija. Početkom ‘90-ih kuća se urušila, a u ruševinama nije bilo ni traga bivšoj vlasnici.

Na zemljištu je od tada trebalo izniknuti nekoliko stambenih objekata, ali svi su projekti na kraju propali, dok na okolnim lokacijama već desetljećima uredno niču nove kuće i zgrade pa se ispredaju priče o tome kako je ta kuća ukleta i zato nema sreće s gradnjom na tom terenu.

Gizelina zemlja još uvijek čeka znatiželjnike koje primamiti legendu pa će priču o misterioznoj vlasnici prenijeti dalje.

Možda na tom terenu nešto novo niti ne treba biti izgrađeno. Iako su legende samo legende, takva mjesta imamo da bi se one na nečemu stvarale. Na koncu, misteriji su blago našeg grada.

>>>TAJNE OBRASLIH GROBOVA: Obavijeni velom mistike, povod su za jezive priče Zagrepčana

>>>SABLASNA VILA AUER: U njene temelje utkani su mitovi i jezive priče (FOTO)

Post Tajni Zagreb: Pod Sljemenom se krije misteriozna Gizelina kuća je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Jedini poznat i za javnost otvoren je tunel Mesnička – Radićeva.

Poznato je da se ispod Zagreba nalazi još jedan, “tajni” grad. Najstariji splet tunela datira iz 18. stoljeća, a nalazi se pod Gornjim gradom. Ovi tuneli navodno su u jako su lošem stanju, djelomično i zatrpani.

Jedini poznat i za javnost otvoren je tunel Mesnička – Radićeva te se koristio kao sklonište tijekom Domovinskog rata. Kako smo već pisali, ovaj tunel otvoren je 1943. godine, a prije sadašnje aktualizacije tunela, on se nije spominjao do ’93. kada je u njemu održan “Under Citiy Rave Party”. Nakon partija tunel Grič je zaboravljen.

Jedan podzemni tunel prokopan je između Visoke ulice i Tkalčićeve, a proteže se ispod Tuškanca do Dubravkina puta. Ulaz u Tkalčićevoj ničim ne odaje da se radi o podzemnom gradu. Riječ je o staroj, maloj i neuglednoj zgradi s naznačenim “objekt MORH – a”. Ovdje se nalazi Državni centar za obavješćivanje i motrenje, dok je u dvorištu smješten tajni ulaz u tunele. Drugi je pak smješten na Pantovčaku, odnosno ispod nekadašnje Titove vile. Ovaj je rezerviran za pričuvnu rezidenciju hrvatskog predsjednika u ekstremno rizičnim situacijama.

I u Martićevoj ulici nalaze se tajni ulazi u tunele koji se granaju u svim smjerovima. Nepoznato je gdje su izlazi iz ovih tunela, a ulaz se nalazi kod same Immportane Gallerije u podrumu zgrade.  Muzej grada Zagreb i Skalinska povezani su tunelom koji se proteže ispod Krvavog mosta, a prema nekim pričama i Stara Vlaška krije misteriozan ulaz u nepoznati tunel.

Kako smo spomenuli, tunel Mesnička – Radićeva ujedno je jedini koji nije tajan. Ostali tuneli ostaju misteriji grada Zagreba, golicajući znatiželju i maštu njegovih građana. Tako na blogovima i forumima možemo naći tvrdnje da je velik dio starog grada povezan brojnim tunelima te da postoje tuneli koji središte Zagreba povezuju s Vilom Rebar, Medvedgradom i Brestovcem.

Svojevremeno je Silvije Novak, koji je svoj radni vijek proveo na gradilištima na kojima su obnavljani prostori starog Zagreba, za Nacional tvrdio da nikad nije naletio ni na jedan tunel koji postoji u legendama.

Međutim, svatko od nas koji smo odrastali gutajući Zagorkine priče, uputio se i u vlastito istraživanje zagrebačkih tajni. Nebrojeno puta susreli smo se sa starim, masivnim, metalnim vratima, strogo zabranjenim znatiželjnom pogledu.

A je li Silvije Novak u pravu, zna samo grad Zagreb.

Post Svakodnevno prolazite pokraj ulaza: Tajni grad ispod Zagreba je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Navodni nestanci brojnih stanovnika iz ovog područja nikada nisu razjašnjeni.

Šestine su definitivno jedan od najljepših zagrebačkih kvartova. Svakojake priče se isprepliću oko ovog kvarta, no šestinski misterij jedna je od najvećih zagrebačkih nepoznanica. Pitate se što je tako misteriozno?

Naime, iza Šestinskog groblja postojao je ulaz u kompleks podzemnih vila koje datiraju koncem 18. stoljeća. One se protežu od Šestinskog lagvića do jarka ka Lukšiću. Prema priči jedne starije stanovnice ovog zagrebačkog kvarta, prije 13 godina njezin muž je upao u taj ulaz te više nikada nije izašao iz kompleksa. Da priča bude još jezivija, njezinom suprugu nikada nijko nije ušao u trag, iako ga je dvoje ljudi išlo tražiti. Jedan od njih se iz potrage nikada nije vratio, dok je drugi prilikom izlaska zanijemio, a nakon 24 sata je umro.

Lokalne priče kazuju da je prije ovog trojca čak 40 ljudi misteriozno nestalo na tom području ulaza u kompleks. Kad se ova priča proširila, navodno je vojska zatrpala ulaz koji je nakon toga ušao u privatno vlasništvo.

Gospođa je još kazala da je, pred sam pad Nezavisne države Hrvatske, njezina majka bila skrivena s još stotinjak ljudi u jednoj od vila unutar kompleksa. Bojali su se da će biti pogubljeni na tzv. samoborski malom Bleiburgu. Umrla je dvije godine poslije, a uzrok smrti nikada nije utvrđen.

T

Post Ovaj zagrebački kvart krije tajnu: Jeste li čuli za Šestinski misterij? je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Prošećite misterioznim dijelom Zagreba.

Neke priče iz prošlosti grada ostavljaju bez teksta, ali i bez realnog objašnjenja. Zanimljivo, u pričama o opsjednutim mjestima u Zagrebu, nalazi se i Vila Pongratz smještena u Visokoj ulici, koja se spominjala kao potencijalno obivalište predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.

No, nije vila u Visokoj jedina koja se spominje u tom kontekstu. Jedna od poznatijih legendi o duhovima vže se uz bolnicu Brestovac, koja je nekoć bila najmodernije lječilište bolesti dišnog sustava u ovom dijelu Europe. Bolnica je sagrađena na obroncima Medvednice, a istu je inicirao liječnik i novinar Milivoj Dežman iz ljubavi prema zagrebačkoj glumici nadaleko poznato po svojoj ljepoti Ljerki Šram.

Ova zagrebačka dama bolovala je od tuberkuloze, a preminula je na Dežmanovim rukama baš u tom sanatariju koji je radio do 1968. godine. Njegova vrata tada bivaju zatvorena zbog navodnih medicinskih metoda u liječenju te kobne bolesti, a ubrzo po zatvaranju bolnice gradom se proširila legenda o čudnoj energiji i duhovima koji onuda lutaju. Mnogi vjeruju kako je riječ o duhu lijepe Ljerke. Oni nešto realniji kazuju kako se bolnica zatvorila zbog promjena u zdravstvenom sustavu.

Vila na Britancu navodno je ukleta

Vila nekadašnje građanske obitelji Auer smještena je na Britanskom trgu u Nazorovoj 10, a sagrađena je davne 1903 godine. Za njenu gradnju zaslužan je arhitekt Viktor Kovačić. Mit o čudnoj energiji počinje iste godine kada i gradnja, s time da treba znati kako je to bila jedna od triju vila u toj ulici.

Njezina lokacija između Nazorove ulice i Roka perivoja posebno je zanimljiva, jer perivoj se opisuje kao uklet jer je na tome mjestu ranije bilo groblje. Crkva na Rokovu perivoju također kazuje o tome, a u istoj ulici na broju osam bila je smještena mrtvačnica.

Ostaci groblja preseljeni su 1907. godine, ali mjesto je ostalo ukleto. U svibnju 2011. kuću preuzima novi vlasnik Zdravko Raškaj koji se bazirao na njenu obnovu. No, to ne znači da su glasine o ukletoj kući prestale te se i danas mogu čuti priče o škripanju, plaču i jecajima koji su dolazili baš iz tih zidova.

Jedno od mjesta koje prema legendama obilaze duhovi jest i Jurjevsko groblje, znano kao Kraj kestena. Drvena kapelica posvećena sv. Jurju spominje se 1377-, ali prije toga na tom je mjestu bilo groblje za siromašne. Godine 1729 sagrađena je nova kapelica posvećen sv. Jurju s kriptom i proširenim grobljem uz nju.

A 1825. godine gradski magistar odlučio je otkupiti vinograde s istočne i sjeverne strane starog groblja kako bi se dodatno proširili. Jurjevsko groblje zatvoreno je 1876, kada počinju pokopi na Mirogoju, nekadašnjem imanju Ljudevita Gaja, koji je također prvo pokopan na Jurjevskom groblju, a tek kasnije premješten u Mirogojske arkade.

Post (FOTO) Misteriozni Zagreb: Ovo su najjezivija mjesta našeg grada je prvi puta viđen na Zagreb.info.

U ruševinama Gizeli nije bilo niti traga.

Pod Sljemenom je bila smještena Gizelina kuća u koju nitko osim vlasnice nikad nije zakoračio. Kako kazuju gradske priče, ona je bila udovica.

Ova starica uvijek je bila obučena u crno i nitko nikada nije zakoračio u njezinu kuću, osim crnih mačaka koje su uvijek boravile u njenom dvorištu.

Gizela je uvijek mirisala na amonijak, sumpor i razne trave od kojih je spravljala svoje pripravke zato su je susjedi proglasili vješticom.

Legenda kaže da je zahvaljujući svojim pripravcima uspjela nadživjeti nekoliko generacija. Početkom ‘90-ih kuća se urušila, a u ruševinama nije bilo ni traga bivšoj vlasnici.

Na zemljištu je od tada trebalo izniknuti nekoliko stambenih objekata, ali svi su projekti na kraju propali, dok na okolnim lokacijama već desetljećima uredno niču nove kuće i zgrade pa se ispredaju priče o tome kako je ta kuća ukleta i zato nema sreće s gradnjom na tom terenu.

Gizelina zemlja još uvijek čeka znatiželjnike koje će primamiti legenda pa će priču o misterioznoj vlasnici prenijeti dalje.

Možda na tom terenu nešto novo niti ne treba biti izgrađeno. Iako su legende samo legende, takva mjesta imamo da bi se one na nečemu stvarale. Na koncu, misteriji su blago našeg grada.

Post Tajni Zagreb: Pod Sljemenom se krije misteriozna Gizelina kuća je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Na brdu Mali Plazur razlijeva se drevni grad, kao izvor legendi krasi gospodski šešir uglađenog Zagreba.

Povijesni spisi govore da je Medvedgrad sagradio biskup Filip u 13. stoljeću, za obranu, tada neutvrđenog, Kaptola. Izmijenio je oko 107 vlasnika, a kao zadnji vlasnici bilježe se grofovi Kulmer. Nakon potresa 1590., potaknuti velikim oštećenjem grada, Kulmerovi se sele u kuriju u Šestinama (dvorac Kulmer).

Medvedgradski vlasnici, u suradnji s Kaptolom, pljačkali su okolna sela tijekom sukoba između Gradeca i Kaptola, stoga je Medvedgrad sijao strah svojim susjedima. S obzirom na tadašnju praznovjernost koja je bila raširena, stanovnici ovih sela tkali su priče i mitove upućene Medvedgradu, čime su nam ostavili legende koje i danas prepričavamo. Jedna od takvih je i ona o Crnoj kraljici, iza čijeg se imena krije Barbara Celjska po pretpostavkama povjesničara.

Crna kraljica za sobom vuče brojne priče spojene u ovoj legendi, a verzija ima mnogo. Jedna od takvih je i ona o Kraljičinom zdencu.

Prema jednoj verziji, zbog velike suše presušila su sva vrela , osim dubokog zdenca na Medvedgradu. Narod izmučen od žeđi uputi se k Crnoj kraljici i zamoli od nje vode, koju im je kraljica uskratila. Narod očajan proklinje grad, a nju baci u šumu, punu medvjeda. Kada je narod došao do ovog mjesta,primjetili su to vrelo kojeg prije nije bilo, a zdenac u Medvedgradu presahnu. Druga verzija pak govori kako je kraljica sama dolazila na ovaj zdenac po vodu, iz straha da će je dvorjani pokušati otrovati. Time je zdenac dobio ime po njoj.

Tko je ustvari bila Crna kraljica?

Barbara Celjska je bila žena kralja Žigmunda Luksemburškog koji je često izbivao iz zemlje pa ga je tako ona zamijenjivala na prijestolju. U povijest je upisana kao žena izvanredne ljepote. Krasile su ju inteligencija, oštroumnost i sklonost politici, a navodno je gajila ljubav prema oklutizmu i alkemiji. Oblačila se u crno zbog čega je i prozvana Crnom kraljicom. Njezin suvremenik, papa Pio II., okarakterizirao ju je kao razuzdanu i poročnu, što je potisnulo njene druge osobine. Život je završila tragično- umrijevši od kuge.

Malo je žena koje intrigiraju poput Barbare Celjske. Stoljećima nakon njene smrti o njoj još uvijek kruže mitovi i legende- bila je vražja ljubavnica ili možda vještica, spominjana je čak kao vampirica koja je pohodila Varaždin u potrazi za svojim žrtvama. Ta informacija nalazi se u pojedinim knjigama koje se bave ovom tematikom i govore kako je Barbara Celjska ustala iz groba u Knegnicu te odnosila živote mladih ljudi. Na njihovim vratovima nalazile su se krvave rane okarakterizirane kao vampirski ugrizi.

Barbara Celjska bila je inspiracija mnogim autorima koji su, pretpostavlja se, informacije crpili od ondašnjih ljudi. Ova mistična žena, ostavila je dubok mračni trag u sjećanju ljudi s naših prostora.

Crna kraljica nije jedina intrigantnost Medvedgrada

Medvedgrad nije obilježila samo Barbara Celjska. U narodnim predajama nalazimo u njemu svakojakih bića, a jedno od poznatijih je- vukodlak. Medvedgrad je navodno imao svog vukodlaka, što je čak svojevremeno objavljeno u novinama. Purgeri su vikende često provodili u hladu Medvedgrada pa su tako, u jednom periodu, susretali ovog zanimljivog stanovnika zagrebačke gore. Strah se proširio okolicom te je morala urgirati i policija. Pronašavši vukodlaka, otkrilo se da je to ustvari čovjek u bijegu iz umobolnice koji se raščupan i zgrčen od straha skrivao u ruševinama dvorca. U prestrašenim očima onih koji su ga sreli, ovaj nesretnik transformirao se u opasnog vukodlaka.

Drevnost Medvedgrada uvijek je bila dobar povod za svakojake maštarije, ali je budila i inspiraciju naših velikih književnika. Njegove legende oživjela je Zagorka, skinuvši s njih prašinu i utkavši ih u povijesne činjenice čime nam je podarila pravo književno blago.

No postoji još jedan zanimljivi detalj – tuneli koji ispresjecaju podzemlje Gornjeg grada i Kaptola te vode do Medvedgrada. Je li i ovo produkt mašte, ili možda istina? Jednom ćemo otkriti, a do tad… uživajmo u mističnosti obavijenoj oko ove prekrasne utvrde.

Post (FOTO) Drevni grad iznad Zagreba: Oko njega se isprepliću mitovi i stvarnost je prvi puta viđen na Zagreb.info.

“Ovdje počiva Paul David von Vakanovich, umro 21. lipnja 1818. u četvrtoj godini starosti”- natpis je na sablasnoj ploči na Gornjem gradu.

Natpis na njemačkom jeziku, ukrašen mrtvačkom lubanjom i prekriženim kostima, tjera strah u kosti. Ova ploča tema je internetskih rasprava i niza mitova koji se isprepliću oko nje. Kao u nekom horor filmu, mračna ploča uzidana je u zid haustora Demetrove 3 te asocira na zazidavanje djece u temelje kuća ili mostova, o čemu govore mnoge legende. U prilog mitovima, satkanim oko ove ploče, idu i gornjogradske legende, spaljivanje vještica te jeziva slika same ulice, u hladnim zimskim noćima.

Međutim, istina nije toliko mistična i strašna. Mali Paul David, bio je dječačić s velikim zdravstvenim problemima. Prema nekim podacima, von Vakanovichi su bili “dotepenci” u Zagreb, a tadašnja zagrebačka groblja vodila su se za vjerskim i staleškim osnovama. Zbog toga, postoji mogućnost da je Paul David prvotno bio pokopan na Jurjevskom groblju, pa je ploča postavljena naknadno, prilikom useljavanja u gornjogradsku rezidenciju na adresi Demetrova 3.

No, vjerojatnija je verzija da je u tom dijelu Zagreba nekada bilo groblje te su posmrtni ostaci kasnije premješteni na novotvoreni Mirogoj. Majka ovog dječaka željela je da nadgrobna ploča ipak ostane u dvorištu kuće, kao spomen na njezinog sina. Ploča podsjeća i danas, nažalost više kao izvor horor priča, nego spomen na nesretnu sudbinu maloga dječaka.

Post Tajna dječjeg groba: Što se krije iza sablasne nadgrobne ploče u gornjogradskom dvorištu? je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Velebno zdanje krije burnu prošlost i raspiruje maštu Zagrepčana.

Na mjestu vile Rebar dvadesetih godina prošlog stoljeća nalazila se lovačka kuća, a 1932. godine grad ondje gradi vilu. U šumi iznad današnjih ostataka vile nalazi se i staro tenisko igralište.

Vila Rebar podignuta je prema projektu Ivana Zemljaka i dograđivana u periodu nakon Drugog svjetskog rata. U vrijeme Drugog svjetskog rata vilu je koristio Ante Pavelić kao vlastitu rezidenciju i ona je na neki način bila njegovo “Orlovo gnijezdo”.

Oko Vile Rebar je dao izgradtiti nekoliko bunkera i tunelsko sklonište u sklopu vile. Vila je povezana s tim bunkerima uskim podzemnim evakuacijskim tunelima.

metapedia.com

Poslije Drugog svjetskog rata vila je služila kao dječje odmaralište i planinarsko-izletnički dom, a potkraj 50-ih prelazi u vlasništvo ugostiteljskog objekta “Risnjak”. 1980. godine je stradala u požaru (prema nekima požar je bio podmetnut). U njoj su se održavale svadbe, maturalne večere i brojan događanja. Moglo se prenoćiti i služiti uslugom “dnevnog odmora”. Vikendima je svirala živa glazba. Cijeli drveni dio otišao je u prah i pepeo, a zadržali su se samo kameni temelji.

Tragedija Stjepana Lamze

Ova građevina ostat će simbolom tužnog prekida briljantne karijere dinamovog nogometaša Stjepana Lamze. Naime 1967. godine prilikom proslave pobjede u polufinalnoj utakmici Kupa velesajamskih gradova (pobjede Dinama nad Eintrachtom, 4:0) Štef je pijan pao s balkona i povrijedio glavu tj. centar za ravnotežu što je trajno utjecalo na njegovu sportsku karijeru. Naime, Lamzu su poslije par litra ruma zatvorili u sobu da malo odmori, ali se on probao izbaviti preko balkona, no nesretno je pao na glavu. Dinamo je bez njega ipak uspio u finalu s Leedsom osvojiti Kup velesajamskih gradova (danas kup UEFA).

Uz ovako zanimljivu prošlost i činjenicu kako je vila trenutno u izrazito lošem stanju ne čudi činjenica kako je ta građevina plodno tlo za brojne legende.

Post Zastrašujuća vila Ante Pavelića: Misteriozne smrti, paleži i druge brojne intrige… je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Vratili smo se u 1742. godinu u želji da saznamo tko je bila Barica Cindek.

Ova pekarica i piljarica, obavljala je svoj posao na samom Markovom trgu. Barica je bila vrlo uspješna, a gdje god se osjetio zamamni miris njenoga kruha, stvarao se dugački red u kojem su prevladavali muškarci opčinjeni njenom zavodljivošću i ljepotom. No, Barica nije padala na udvaranja, čak niti onih iz visokog društva.

Odbijeni pojedinci, povrijeđenog ega, zaključili su da je Barica ljubavnica samog vraga i kapetanica vještičijeg ceha! Zbog čega bi, u suprotnom odbila moćnike kao što su oni? Nije joj na ruku ni išlo to što su pojedine “vještice” priznale suradnju s Baricom, a njene prijateljice navodno su vidjele vještičji znamen na Baricinom tijelu. Barica se, nažalost, zamijerila jednom od najvećih gornjogradskih moćnika- notaru Lacku Saleju koji je pokrenuo proces protiv nje, uz podršku dvije, na lomaču osuđene, “vještice”.

Za to vrijeme, klima u Zagrebu je protiv spaljivanja nevinih žena pod optužbom da su vještice. Zahvaljujući tome, javlja se pokret za Baričino oslobođenje, a Baričina obitelj potkupljuje okrutnog notara Saleja. Potkupljivanje se pokazalo uspješnim te ovaj notar mijenja priču i zaboravlja koliko je povrijeđen Baričinim odbijanjem, a sve u suradnji sa svojim bratom koji je vodio proces protiv Barice. Zahvaljujući mitu, Barica je oslobođena optužbi, a one dvije osuđene žene povlače svoj iskaz protiv nje. Barica biva puštena na uvjetnu slobodu.

Optužnica “obične” piljarice

Nakon jedva tri mjeseca, Barica se odlučuje na hrabar potez- ona, obična piljarica diže optužnicu protiv notara Saleja. Naime, notar je osnovao “komisiju za traženje vražjeg biljega” na Baričinom golom tijelu što je Barica u svojoj optužnici i opisala. Barica je u svoju tužbu protiv notara uvrstila primanje mita, nagovaranje na blud i protuzakoniti traženje “vražjeg biljega” na njenome tijelu, budući da je to bilo dozvoljeno samo krvniku, koji je tu zadaću mogao obaviti jedino u mučionici.

Spaljeno je 138 žena, a među njima i Barica

Marija Jurić Zagorka detaljno je proučavala Baricu Cindek i njezin slučaj. Ta je priča postala inspiracija za lik Kontese Nere, a Zagorka u knjizi Malleus Maleficarum detaljno opisuje mučenje kroz koje je prošla.

Ovi progoni prestali su preko noći, baš kako su se i pojavili, a u svojoj krvavoj prošlosti broje čak 138 žena.

Post Inspiracija Marije Jurić Zagorke: Ova žena je bila prava Grička vještica! je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Jedini poznat i za javnost otvoren je tunel Mesnička – Radićeva.

jedna od najstarijih zagrebačkih priča jest ona da se ispod Zagreba nalazi još jedan, “tajni” grad. Najstariji splet tunela datira iz 18. stoljeća, a nalazi se pod Gornjim gradom. Ovi tuneli navodno su u jako su lošem stanju, djelomično i zatrpani.

Jedini poznat i za javnost otvoren je tunel Mesnička – Radićeva te se koristio kao sklonište tijekom Domovinskog rata. Kako smo već pisali, ovaj tunel otvoren je 1943. godine, a prije sadašnje aktualizacije tunela, on se nije spominjao do ’93. kada je u njemu održan “Under Citiy Rave Party”. Nakon partija tunel Grič je zaboravljen.

Jedan tunel prokopan je između Visoke ulice i Tkalčićeve, a proteže se ispod Tuškanca do Dubravkina puta. Ulaz u Tkalčićevoj ničim ne odaje da se radi o podzemnom gradu. Riječ je o staroj, maloj i neuglednoj zgradi s naznačenim “objekt MORH – a”. Ovdje se nalazi Državni centar za obavješćivanje i motrenje, dok je u dvorištu smješten tajni ulaz u tunele. Drugi je pak smješten na Pantovčaku, odnosno ispod nekadašnje Titove vile. Ovaj je rezerviran za pričuvnu rezidenciju hrvatskog predsjednika u ekstremno rizičnim situacijama.

I u Martićevoj ulici nalaze se tajni ulazi u tunele koji se granaju u svim smjerovima, tvrde ljubitelji misterioznog Zagreba. Nepoznato je gdje su izlazi iz ovih tunela, a ulaz se nalazi kod same Immportane Gallerije u podrumu zgrade. Muzej grada Zagreb i Skalinska povezani su tunelom koji se proteže ispod Krvavog mosta, a prema nekim pričama i Stara Vlaška krije misteriozan ulaz u nepoznati tunel.

Kako smo spomenuli, tunel Mesnička – Radićeva ujedno je jedini koji nije tajan. Ostali tuneli ostaju misteriji grada Zagreba, golicajući znatiželju i maštu njegovih građana.

Tako na blogovima i forumima možemo naći tvrdnje da je velik dio starog grada povezan brojnim tunelima te da postoje tuneli koji središte Zagreba povezuju s Vilom Rebar, Medvedgradom i Brestovcem.

Svojevremeno je Silvije Novak, koji je svoj radni vijek proveo na gradilištima na kojima su obnavljani prostori starog Zagreba, za Nacional tvrdio da nikad nije naletio ni na jedan tunel koji postoji u legendama.

Međutim, svatko od nas koji smo odrastali gutajući Zagorkine priče, uputio se i u vlastito istraživanje zagrebačkih tajni. Nebrojeno puta susreli smo se sa starim, masivnim, metalnim vratima, strogo zabranjenim znatiželjnom pogledu.

A je li Silvije Novak u pravu, zna samo grad Zagreb.

Post Istina ili mit? Tajni grad ispod Zagreba je prvi puta viđen na Zagreb.info.

Legende opčinjavaju svojom tajnovitošću, zbog toga ih volimo, tražimo i stvaramo…Legenda o sv. Jurju i zmaju, jedna je od takvih, a na njezino postojanje “marljivo” nas podsjeća spomenik ispred Kamenitih vrata.

Legenda koja asocira na klasičnu borbu dobra i zla

Strašan zmaj prijetio je jednom gradu, svojim vatrenim i otrovnim dahom. Živio je u obližnjem jezeru, iz kojeg je svako malo izranjao, a obuzeti strahom, građani su mu žrtvovali svoje životinje te kasnije i djecu. Zmaj se okomio i na kraljevu kći jedinicu. Oteo je princezu, a vijest o otmici proširila se diljem svijeta.

Pronašavši strašnog zmaja, Juraj ga je zamolio da ne uništava ljudima života te da pusti princezu na slobodu. Međutim, zmaj ga nije htio slušati nego je počeo rigati vatru na njega. Juraj je vidio da je princezin život u opasnosti, snažno se bacio kopljem na zmaja i ranio ga. Ova rana za zmaja je bila smrtonosna te je tako grad oslobođen, a cijelu zemlju obuzela je neopisiva sreća. Nakon pobjede nad zmajem, na njegov poziv, zemlja se obratila i pokrstila, njemu u zahvalnost.

Sv. Juraj se moli i odaje počast protivniku. Kip je 1994. godine, na zahtjev Družbe Braća hrvatskog zmaja, postavljen ispred Kamenitih vrata gdje i danas stoji.

>>>JOŠ JEDNA ZAGREBAČKA LEGENDA: Priča o silnom topovskom pucnju koji je spasio Grič

>>>DRAGULJ GRADA ZAGREBA: Intrigantna legenda o kraljičinom zdencu (FOTO)